Kaj se to dogadja ?

Gastarbajterska hUDBA

Temeljni pojam “prakse” dobiva u njihovom mišljenju posebno značenje, koje se razlikuje ne samo od svakodnevnog, nego i uobičajenih značenja u tradicionalnoj filozofskoj terminologiji. Termin “praksa” tradicionalno označava bilo koju ljudsku djelatnost; u praxis filozofiji “praksa” je međutim definirana kao »slobodna stvaralačka djelatnost«.

 

Nešto proširenije, praksa je »slobodna, univerzalna, stvaralačka i samostvaralačka djelatnost kojom čovjek stvara (čini, proizvodi) i mjenja (oblikuje) svoj povijesni svijet i sama sebe; djelatnost svojstvena čovjeku po kojoj se on bitno razlikuje od svih drugih bića.« (Petrović, str. 14) (Za značenje pojma povijest u ovom kontekstu pogledajte članak Historija i povijest u praxis filozofiji.)

Jedino ona djelatnost koja ima ta dva atributa, slobodu i stvaralaštvo, jest “praksa”; i jedino takva praksa (koja se naziva i “revolucijom”) jeste kriterij istine. U tome je smisao čuvenih riječi Karla Marxa: »Pitanje da li je ljudskom mišljenju svojstvena predmetan istina, nije pitanje teorije, nego je praktičko pitanje. U praksi čovjek mora dokazati istinu, tj. zbiljnost i moć, ovostranost svoga mišljenja.« (Druga teza o Feurbachu) (Značaj pojma revolucija vodio je Gaju Petrovića do toga da svoje filozofsko uvjerenje nazove Mišljenje revolucije.)

Comments (0)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *